Kako se završilo natjecanje u Premier ligi, tako je došao kraj i našoj rubrici u kojoj su vam naše novinarke Glorija Krišto i Ivana Čuturić pokušale još više približiti naše igrače.

Red je došao i na Ivana Crnova, našeg najučinkovitijeg igrača ove sezone i prema mišljenju mnogih, najzaslužnijeg Plemića u osvajanju treće titule.

Reci nam nešto o svojim nogometnim počecima te razvoju dosadašnje nogometne karijere?

– Sve je počelo kada sam imao pet godina. Došao sam u Dinamo gdje sam bio punih deset godina, a iz Dinama sam otišao u Croatia Sesvete, zagrebački klub koji je tada bi u 1. HNL. Prvi profesionalni ugovor potpisao sam upravo u tom klubu, a nakon toga sam otišao u Goricu iz koje sam prije osamnaest mjeseci došao u Zrinjski.

Da nisi nogometaš što bi bio?

– Završio sam građevinsko-tehničku školu pa mislim da bih možda bio arhitekt.

Koja ti je najdraža utakmica u karijeri, a koju želiš izbrisati iz svoga sjećanja?

– Kao najdražu bih izdvojio utakmicu protiv Dinama, dok sam igrao u 1. HNL, a utakmica koju bih htio zaboraviti je ona sa Zrinjskim protiv GOŠK-a, kada smo izgubili na domaćem terenu rezultatom 3:0.

Imaš li neke rituale prije utakmice?

– Volim da me nitko ne ometa. Slušam glazbu i posvetim se samo svojim mislima. Ne traje to dugo, dovoljno mi je sat i pol vremena prije utakmice.

Kako se nosiš s porazom, a kako slaviš pobjedu?

– Kada izgubimo jako sam nervozan, bolje me ne pitajte ništa sljedeća 24 sata, bez obzira jesam li bio najbolji ili najgori na terenu. Pobjede slavim isto kao i moji suigrači, veselimo se i pjevamo u svlačionici, a navečer izađem ukoliko nisam previše umoran.

Što za tebe znači biti nogometaš?

– Veliku sreću i zahvaljujem Bogu što mi je dao taj dar.

Čime se baviš u svoje slobodno vrijeme?

– Moram priznati da sam veliki ovisnik o internetu. Volim čitati sve i svašta. Također, volim otići s prijateljima na kuglanje, u kino ili na piće. U Zagrebu slobodno vrijeme provodim s djevojkom, prijateljima i obitelji.

S kim si od suigrača najbolji izvan terena?

– S Hrvojem Barišićem. Došli smo u Zrinjski isti dan, obojica iz 2. HNL. Ovdje smo od prvog dana zajedno, a zajedno i živimo.

Što će ti najviše nedostajati kada jednog dana odeš iz Mostara?

– Sigurno će mi nedostajati moj najdraži kafić, Black & White, te gazda Slaven. Kada mi je bilo najlošije i kada mi je bilo najbolje, on je uvijek bio uz mene i zaista će mi puno nedostajati. I, naravno, pojedini suigrači.

Tvoje tri mane i tri vrline?

Mane su mi te što brzo promijenim raspoloženje, previše sam pedantan i užasno sam lijen. Vrline su mi iskrenost, društvenost i darežljivost.

Anegdota iz svlačionice?

– Možda ona kada smo se tuširali nakon treninga. Radeljiću je ušao šampon u oči na što mu je Dujković rekao: “Hajde Anto, uđi pod tuš isperi to”. Anto je zatvorenih očiju to i uradio, ali Dujković mu zatvorio vruću vodu i ostavio samo hladnu. U trenutku kada je Anto ušao pod tuš zamalo mu srce nije otkazalo.

Neostvarena želja?

– Zaigrati u nekom od poznatih europskih klubova.

Čega si se sve odrekao radi karijere?

– Noćnog života, svog kvarta, svog grada, svojih navika u ZagrebuMaknuo sam se od svega i sve sam podredio nogometu. Nadam se da će se to isplatiti jednog dana.

Znaš li kuhati?

– Znam, vješt sam, ali lijen. Najdraže jelo mi je tjestenina na bilo koji način. Volim malo ljuću hranu pa obožavam spremati tjesteninu s maslinovim uljem, feferonima i bijelim lukom.

Životni moto?

– Živi iz dana u dan.

Što te izbacuje iz takta?

– Ljudi koji vole pametovati, a nemaju pojma.

Trpi li tvoj društveni život radi poslovnih obaveza?

– Ne trpi, zato što se od svoje pete godine bavim ovim poslom, tako da su se svi odavno naviknuli na to da me jedino taj put vodi i da sam sve podredio tome.

Pamtiš li poseban datum u svom životu i zašto?

– Dan kada mi se rodio najmlađi brat – 10. prosinca 2000. godine.

Nogometni uzor?

– Ronaldinho, zato što nogomet nije shvaćao ozbiljno, već se više igrao tog sporta.

Prijelomni trenutak u životu?

– Dogodio se prije šest godina kada sam iz Sesveta išao u Moskvu. Sve je bilo dogovoreno, trebao sam potpisati ugovor, međutim, klub je bankrotirao i vratio sam se u Zagreb. Tada sam rekao da više nikada neću igrati nogomet, zato što sam mislio da sam nesretan u tome, ali ipak sam tada nekako prelomio i vratio se nogometu.

Najveća laž koju si čuo o sebi?

– Da sam umišljen, bahat i da volim lake žene.

Imaš li još kakav talent osim nogometnog?

– Obožavam igrati košarku.

Fetiš?

– Volim na djevojci vidjeti crveni lak na noktima i bijele zube.

Kako podnosiš svoj loš potez na utakmici?

– To me jako frustrira. Najradije bih sam sebe izvadio izvan iz igre.

Najdraži trener u dosadašnjoj karijeri?

Izdvojio bih dvojicu. Prvi je Gordan Ciprić, koji me je trenirao u Dinamu, kada sam tek počinjao. Kako moj otac radi u Austriji i dolazi jednom mjesečno kući, Gordan mi je bio poput drugog oca, jer me je osim nogometnih stvari učio i nekim životnim lekcijama. Drugi je Damir Milinović, koji mi je bio trener u Gorici. On mi je također bio poput drugog oca, zato što mi je više bio prijatelj nego trener. Naučio me velikim stvarima o životu i kako se trebam ponašati sa ljudima u ovom poslu, jer je i on prošao dosta toga u svojoj karijeri.

Ove sezone si uz trinaest pogodaka upisao i trinaest asistencija, a to prije tebe nije postigao nitko u dresu Zrinjskog. Kako gledaš na tu činjenicu?

– Nisam to znao sve dok nismo bili na proslavi titule, kada mi je to rekao dopredsjednik Davor Martinović. Iskreno, to mi je bio prvi glas i jako sam ponosan na to.

Što ti je najviše pomoglo da budeš u tako dobroj formi?

– Vjera u Boga.

Zbog čega si treneru posvetio gol protiv Širokog?

– Zato što je on bio trener Širokog i znam koliko mu je značila ta pobjeda. Samo i isključivo iz profesionalnih razloga.

Kakav je osjećaj izvoditi odlučujuće jedanaesterce?

– U tom trenutku razmišljam samo kako da budem uspješan U jednu ruku nekada je čudno pucati, nekada dobro, a nekada i nije, sve zavisi od toga kako se čovjek osjeća. Na primjer, kada smo igrali protiv Olimpica, iskreno, mislio sam da ću promašiti, zato što je padala ogromna kiša i tada me je bilo više strah, nego u utakmici protiv Širokog.

Po čemu si prepoznatljiv?

– Po svome karakteru. Volio bih da sam malo manje živčan, jer me i stinica zna izbaciti iz takta.

Već si nam spomenuo kako si već duže vrijeme u vezi. Planiraš li se uskoro skrasiti?

– Da, u vezi sam već šest godina. Ona je djevojka koja ima jasan cilj u životu i to jako poštujem kod nje. Planiram se uskoro zaručiti.

Koga bi volio izvući kao protivnika u 2. pretkolu Lige prvaka?

– Crvenu zvezdu.

Vidimo da imaš tetovažu?

– Dvije, krunicu na rebrima, jer sam jako religiozna osoba, a na lijevoj ruci imam sliku koja opisuje moju životnu priču. To su dvije ruže koje simboliziraju da sam prošao puno toga u životu – trnje i lišće označavaju da sam prošao kroz trnovit put, a da su otac i majka uvijek bili tu kada mi je bilo najpotrebnije. U sredini piše „Očeva dobrota veća je od planine, a majčina dobrota dublja je od mora“. Tu tetovažu uskoro planiram dovršiti. S unutarnje strane bi trebale biti dvije kockice i nebo sa pet zvijezda koje simboliziraju moju obitelj, a kocke da su se moji roditelji dosta puta u životu kockali radi mene. Davali su i zadnju kunu kako bih ja ostao u nogometu.

Sezona je tek završila, pred tobom je duža pauza, ali po medijima se već piše kako su mnogi klubovi zainteresirani za tvoje usluge, prije svega HNK Hajduk?

– Za Hajduk znam otprije, a ima i još nekih klubova iz Hrvatske koji se zanimaju za mene. Vidjet ćemo što će biti. Ne opterećujem se time, jer mi je tek počeo odmor. Imam menadžera koji je zadužen za to i koji gleda gdje će mi biti najbolje, zaključio je Crnov.