MOSTAR – Stevo Nikolić još nema ni punih 30, a iza sebe ima dva naslova prvaka BiH, naslov prvaka Mađarske, te titulu najboljeg strijelca Premijer lige BiH.

 Danas nogometaš Zrinjskog koji je pozornost skrenuo u nedjelju postigavši hat-trick za svega 16 minuta u srazu s Radnikom za Dnevno.ba ispričao je svoju nogometnu priču. Sve je krenulo iz rodnog Bosanskog Šamca.

“Počeo sam s treninzima odmah nakon rata. Moj matični klub je Borac iz Šamca. Bio sam jedan od najtalentiranijih pionira, pa je došao poziv iz Obilića.”

Klub koji je bio vlasništvo kontroverznog ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana i njegove supruge, folk dive Svetlane – Cece tih je godina bio u vrhu srbijanskog nogometa. Godinu prije dolaska Nikolića prva momčad Obilića igrala je treće pretkolo Lige prvaka protiv Bayerna iz Münchena.

“Došao sam u Beograd 1999. godine i tamo ostao u narednih pet godina. Arkan je ubijen 2000. godine, nakon čega je klub vodila Svetlana Ražnjatović. Upoznao sam Cecu i sa njom kao prvim čovjekom kluba imao sam korektan i profesionalan odnos. Ubrzo je uslijedio pad Obilića do kasnijeg konačnog kraha. Ja sam imao stipendijski ugovor.”

Prve seniorske minute Nikolić je upisao 2002. godine u najboljem rangu Srbije i Crne Gore.

“Naravno, debi kao debi meč koji svakome ostane urezan u srce. Ja sam prve minute upisao na meču protiv Sutjeske iz Nikšića. Igrao sam kasnije još sedam, osam utakmica do isteka ugovora. Stanje u klubu je bilo loše i shvatio sam da je odlazak jedino rješenje.”

Uslijedio je povratak u Bosnu i Hercegovinu, ali su prethodno bile dvije kratke inozemne avanture.

“Dospio sam na probu u francuski Angres. Sve je bilo na visokom nivou, ali ugovor nisam potpisao. Prilikom takvih odlazaka potrebna je uvijek mnogo jaka linija koju ja nisam imao. Onda sam završio u Zadru, ali se situacija i tamo zakomplicirala i do potpisa nije došlo.”

Javila se potom Modriča Maksima i Nikolić se praktično vratio kući nakon gotovo deset godina.

“Modriča i moj Šamac su blizu i oni su prethodno za mene čuli pa su me kontaktirali. Najveća spona bio je pokojni Milan Jelić. Odlučio sam se vratiti i nisam se pokajao.”

Igrajući za Modriču Nikolić je u sezoni 2006/2007 sa 19 pogodaka bio najbolji strijelac Premijer lige. Godinu dana kasnije uslijedio je novi uspjeh.

“Ispisali smo povijest osvajanjem naslova prvaka BiH 2008. godine. Imali smo sjajnu momčad, igrali smo lepršav i dopadljiv nogomet pa smo bez mnogo problema došli do titule prvaka. U toj sezoni bio sam najbolji strijelac kluba i drugi najbolji strijelac Premijer lige sa 15 pogodaka, dok sam sezonu ranije bio prvi topnik sa četiri pogotka više.”

Dobre igre nagrađene su pozivom u reprezentaciju. Prvi izbornik koji je na svoj popis uvrstio Nikolića bio je Meho Kodro.

“Igrala se prijateljska utakmica u Japanu, termin nije bio u FIFA kalendaru, pa je izbornik morao posegnuti za nekim nogometašima iz Premijer lige. Osim Hasagića, kapetana Spahića, Hrgovića, Vladavića, Merzića, zaigrali smo ja, Staniša Nikolić, Bojan Regoje, Vlastimir Jovanović, Semir Štilić, Fenan Salčinović, Admir Raščić, Alen Škoro, Mladen Žižović i ostali. Bilo je to lijepo iskustvo, i moj debi u državnoj momčadi.”

Iako je nastupio u samo dva navrata Nikolić kojemu su golovi u krvi uspio je poentirati i u dresu reprezentacije.

“Država je bila na nogama zbog smjene Kodre i Bolića koji su istog dana kada smo mi igrali protiv Azerbejdžana u Zenici, na Koševu organizirali prijateljsku utakmicu. Mi nismo imali podršku, ali smo odigrali i na neki inat i drskost došli do trijumfa koji sam ja donio pogotkom u finišu.”

Uskoro je uslijedio i novi odlazak u inozemstvo. Nova destinacija bila je Rumunjska.

“U Modriču su po mene došli predstavnici Otelul Galatija. Potpisao sam ugovor na dvije godine, ali tada nisam ni slutio šta me dalje čeka. U takvim sredinama kada nemaš jakog menadžera jako je teško opstati. Ja nisam imao zaleđinu pa sam bio česta žrtva. Nisam se naigrao, za dvije godine provedene u Rumunjskoj odigrao sam tek osam mečeva. Došlo je do promjene stavki u ugovoru do nerazumijevanja i nepovjerenja. Pobjegao sam glavom bez obzira.”

Za drugi povratak u domovinu zaslužan je Darko Ljubojević. Umjesto u Modriči Nikolić je završio u Banjoj Luci. Potpisao je za Borac.

“Trebao mi je povratak u život nakon dvije godine stagnacije. Nazvao me je Ljubojević i brzo smo se dogovorili. Povratak je bio pravi potez jer je Borac te godine imao odličnu momčad koja je na kraju sasvim zasluženo osvojila naslov prvaka. Bila je to moja druga zlatna medalja u karijeri. Postigao sam te sezone deset pogodaka i prodao se u odličan klub u Mađarskoj.”

Nova destinacija bio je Debrecen, višestruki prvak Mađarske.

“Stigao sam iz prvaka Bosne i Hercegovine i već u prvoj sezoni u Mađarskoj sa Debrecenom osvojio treći naslov prvaka u svojoj karijeri. U početku je bilo odlično, igrao sam u dobroj formi i u 20 nastupa postigao osam pogodaka. Onda su i tamo počele čudne igre.”

Neshvatljivo je uslijedila posudba. Slovački prvoligaš Spartak Trnava Nikolića je čekao raširenih ruku.

“Ni tamo nije bilo bajno. Nakon 90 dana provedenih u Slovačkoj u klubu mi nisu uspjeli završiti boravišnu dozvolu pa sam bio primoran vratiti se u Debrecen. Ušao sam u novi problem nakon konflikta sa gazdom kluba i na sreću ove zime konačno raskinuo ugovor.”

Treći “come back” Nikolića dogodio  se dva mjeseca unatrag, a treći klub u Premijer ligi u čijem je dresu zaigrao je mostarski Zrinjski.

“Lijepo mi je u Mostaru. Dobro su me prihvatili i navijači i suigrači. Imamo kvalitetnu momčad i ukoliko nastavimo u ovom ritmu onda je do kraja sve moguće. Možda osvojim titulu i sa trećim klubom u Premijer ligi. Bio bi to šlag na moju karijeru.”

Na prvoj utakmici koju je započeo od prvog minuta u dresu novog kluba Nikolić je za 16 minuta postigao tri pogotka.

“Bilo je super, a ja sam iskreno sretan zbog mog doprinosa važnoj pobjedi. Teško je igrati protiv momčadi kakva je Radnik, posebno na domaćem terenu kada se protivnik zatvori i ne misli o napadu. Dobro je što je Željezničar samo remizirao, sada smo ponovo blizu i do kraja je sve moguće,” zaključio je Nikolić.